Destrukcija u pokušaju

Nestvarnost  kuca na prozor moje sobe
i dok okno ječi i vibrira nevidljivim uzdasima,
skupljam pesnice i zatvorenih očiju,
odbijam od sebe te krike tišine.
Latice uvelih cvetova, zaboravljenih na postelji,
krevelje se mirisom truleži i smrti.
Ništa, sem vremena i prostora, nije beskonačno,
pa čak i moj prostor podleže promenama.
Vazduh se talasa, uskomešan mojim naglim pokretom.
Zalupiću vrata neizbežnom, i smejaću se.
Prevariću život, samo jednom,
a onda ću sve izbrisati jednim potezom.
Lucifer je pao na pogrešnu stranu,
a Hrist je, sasvim sigurno, umro uzalud.
Naše grehe, grehe gordih i zlih,
niko i ništa ne može da iskupi.
U bescenje smo se prodali, davno. 
Odavno je kasno za sve, i kasno je za nas.

Live and let die 
 
Otvoriću prozor noći i pustiću da udje,
nedosanjani san starog lutacice.
Njegovo vreme je pri kraju,
on će umreti sutra. 
 
Negov zaludni san dočekaću,
raširenih ruku i otvorenog uma. 
 


Komentari:


  1. 05. 12. 2011. 14:58
    sanjarenja56

    Danas si bez nade, neraspoložena...lađe potonule?

  2. 05. 12. 2011. 15:01

    Teska pesma. Kakva li su ti danas osecanja u srcu, i misli u glavi kada pises ovako crno? Sutra, sutra ce biti bolje. Uvek ima dovoljno prostora za zracak svetlosti i nade. Poz :)

  3. 05. 12. 2011. 15:22
    muckos

    Nesuđena mi uze reč iz usta. Teška pesma.
    Nemoj da kloneš! Uzdigni se. :)

  4. 05. 12. 2011. 16:12

    @sanjarenja56, svi imamo uspone i padove. Biće bolje, sigurna sam. :)))

  5. 05. 12. 2011. 16:13

    @nesuđena, ima i ja ću čekati. U međuvremenu malo crnila i od mene. Ako ništa drugo, nešto novo.

  6. 05. 12. 2011. 16:15

    @mućkoš, silni usponi i padovi su iza mene. Ne brini, ja znam krajnje elegantno da ustanem i otresem blato i prašinu sa suknjice. :))) Naučila sam.

  7. 05. 12. 2011. 16:44

    Tame postoje da bi prizvale sjaj. (Djole)

  8. 05. 12. 2011. 17:01
    roksana

    @mesečina, ma da! Tako bi trebalo da bude, a ništa manje ni ne očekujem! :***

  9. 05. 12. 2011. 17:02
    suky

    veruješ da bi vatra mogala da nas ugreje
    u ovom mraku
    i da nam hladne grudi
    procvetaju

  10. 05. 12. 2011. 17:24

    @suky, ali samo ona prava, pucketava. Na drvca!

  11. 05. 12. 2011. 18:10

    Увек бирајмо светло.
    Љубим да развејем таму! :)

  12. 05. 12. 2011. 18:33

    Retko dozvolim da mi dan utekne, ali dobih dobar savet jednom kad mi se vidno tako pomracilo i smracilo...
    Primiri se, pusti dan da ode.
    Ne vredi se muciti kada ti rodjena glava suruje sa zlim slutnjama.Prespavaj.
    Mozda ti ovo kasno rekoh...sve jedno,svanuce...mora!
    Polako samo...evo ti malo lepih misli,hvataj!!!

  13. 05. 12. 2011. 18:35

    Cutim...

  14. 05. 12. 2011. 19:46
    razmisljanka

    Neka ova destrukcija ostane na pokušaju, neka ne uspe. :-)

  15. 07. 12. 2011. 23:56

    Sta reci... Iscitavam pesmu vec par puta i razmisljam kako je ova mracna nit kojom je prozeta upravo ona mracna nit koja se proteze preko mog srca.

  16. 08. 12. 2011. 13:08

    @pričalica, uvek biramo svetlost! Znam da si uvek tu za mene. Grlim!

  17. 08. 12. 2011. 13:10

    @annasa2n, nikada nije kasno za dobar savet. Uhvatila sam!

    Kada prespavamo neke slutnje se izbrišu same od sebe. Ali, neke i narastu. I to je sastavni deo života, treba samo naučiti dobro da plivaš i neće biti problema. A ja za sebe volim da kažem da sam dobar plivač, :)))

  18. 08. 12. 2011. 13:11

    @merkur, ponekad je dovoljno samo oćutati. I ćutanje puno kaže. :)))

  19. 08. 12. 2011. 13:12

    @razmišljanka, neka ostane. Takav joj je i naziv, eto! :)

  20. 08. 12. 2011. 13:13

    @littlephoenix, pokidaj mračne niti, razgrni pepeo, u njemu uvek ima žara. Vreme je za novo rađanje!

  21. 10. 12. 2011. 12:07

    Ja te volim i ovakvu, i znam ko si,ma kako da se cinilo crno u ovim stihovima,ali to je tvoj nevidljivi gonic koji te goni ,a ti si svesna toga!
    Ne, znam,kako je kad se iz mrtvih dize? Al' osecam duboko u sebi sve to!

Slobodno prokomentarišite članak

Dodaj komentar





Zapamti me