Jesenjin

Moj prvi susret sa ljubavnom poezijom odigrao se, naravno preko pesama Desanke Maksimović, Šantića, Ilića, Rakića, ali i Nerude, Prevera, Puškina...

I Jesenjina. Nezaboravni stihovi. Pročitaš jednom, pa još jednom... Pamtiš za uvek. Urežu ti se u koru mozga, kao tvoje sopstvene misli. Stope se sa tobom, tvojom nutrinom. Budeš deo njih.

...I ništa neće dušu da zanjiše,
   nit u drhtanje može da je svali.
   Ko je ljubio, taj ne ljubi više,
   Izgorelog niko ne zapali.

Sećate se...

Moje dečije oduševljenje trajalo je do onog dana kada sam naišla na pesmu "Krčmarska Moskva",(sećam se, nije bila u Golobovom prevodu). Rasprslo se kao balon od sapunice! Toliko mrzeti žene? A tako lepo pisati!? Kako? Zašto? Odakle ta mržnja? Nije mi bilo jasno.

U nedostatku adekvatne literature, kompjutera još nije bilo, nisam se ustručavala da zamolim moju bibliotekarku, tetka Macu, za objašnjenje. Kako jedan pesnik može, istovremeno da piše tako božanske stihove o ljubavi i da mrzi svom žestinom svog bića? 

Tetka Maca mi je tada ispričala sve o Jesenjivom životu. Njegovoj ljubavi prema Isidori Dankan, čuvenoj američkoj plesačici. Jedinoj ljubavi. Njegovoj preranoj smrti, samoubistvu. Sve ono što je smatrala da treba, u tim nežnim godinama, da znam o čoveku koji je sebe samog utkao u tu ljubav i preneo je na list hartije. Prenevši je, na taj način, u večnost.

Ljubav je Jesenjinu stavila lovorov venac slave  na glavu. Ljubav mu je, što je još važnije, dala oreol  besmrtnosti. Ne zbog stihova, već zbog ljubavi same.  Čovek dostojan divljenja. Onaj koji je uspeo da opeva sav čemer i jad, tugu i bes, lepotu i sjaj, dobrotu i podlost, visine raja i dubine pakla. Sve u jednom. 

Par godina kasnije saznala sam Jesenjinovu životnu priču. Sve ono što je moja tetka Maca "zaboravila" da mi kaže. Saznala za njegove brakove, vanbračnu decu, alkoholizam, tuče i vandalizam po hotelima i kafanama. Njegovo duboko neslaganje sa tadašnjom politikom i sve frustracije i nezadovoljstva. Obesio se 1925. Imao je 30 godina. Ostale su pesme, da podsećaju, da je jednom ovom zemljom hodao dečak plave kose i andjeoskog lica. Dečak koji je od svega na svetu najbolje znao da opeva.

...Pevaj, pevaj, nek se ruke vinu,
   njima kuni sudbinu i sreću!
   Neka ide sve u materinu,
   nikad, druže ja umreti neću!

Odlomak iz "Krčmarske Moskve" - Moskva, 1923.

 

 


Komentari:


  1. 17. 02. 2011. 11:48

    Ona prva pesmica je baš lepa... a njegova sudbina... pa ja mislim da su pesnici koji o ljubavi pišu zapravo jako tužni i nesrećni!?

  2. 17. 02. 2011. 12:26

    I ja sam odrasao uz Jesenjinovu poeziju...i ostao sasvim opijen prostranstvom njegove duse.

    Mada sam vise voleo njegove stihove u drugom prevodu od ovog koje si citirala.

    Pozdrav!

  3. 17. 02. 2011. 12:48
    sanjarenja56

    Za prvu sam strofu...druga mi nije po ukusu...ali to je sve život, i to intenzivan život jednog tridesetogodišnjaka koji je u 30 godina smestio što bi neko drugi u 70!

  4. 17. 02. 2011. 12:55
    katy

    Ogroman lajk na ceo ovaj tekst.

  5. 17. 02. 2011. 14:42
    behappy

    Divno...
    Obozavam lepe stihove. Ali ne znam da ih pisem...
    Mislim da cemo uskoro i o Aleksandru nasem, pricati kao o velikom pesniku!

  6. 17. 02. 2011. 14:55

    Eh....Jesenjin.
    Za mene je on bio vise od pesnika. Covek koji je dao sve svojim pesmama...i svojim zenama. Volim i postujem njegov rad, od najromanticnijih pesama, do ovih, manje prijatnih.
    Bas je umeo...da oseca.
    Ljubim!

  7. 17. 02. 2011. 16:13

    @sanjam, izgleda da samo takva osećanja mogu da iznedre takve stihove.

  8. 17. 02. 2011. 16:15

    @stepskivuk, ko nije!?
    Naravno, drugi prevod, eh! Ipak, nije loše sve znati.
    U svaki prevod, prevodilac unese i delić svoje duše.

  9. 17. 02. 2011. 16:17

    Slažem se

  10. 17. 02. 2011. 16:17

    @sanjarenja56, sve je život. Bez obzira na sve, obojio je našu mladost stihovima koje ćemo uvek pamtiti.

  11. 17. 02. 2011. 16:18

    @katy, hvala ti, ograman like i tebi!

  12. 17. 02. 2011. 16:20

    @behappy, a jesi li probala?

    O Aleksandru sigurno, a biće ih još, verujem.

  13. 17. 02. 2011. 16:24

    @mesečina, kako da ne! Pretočio je celog sebe u stihove. Nekoć sam bila šokirana, sada mislim, treba znati oba prevoda. Ljubim devojčicu milu.

  14. 17. 02. 2011. 16:26

    @sanjam, naravno da se slažeš. :))))))

  15. 17. 02. 2011. 17:09
    anam

    U svakom pesniku tražim Jesenjina:))

  16. 17. 02. 2011. 17:18

    @sanjarenja56, zaboravih: ako treba da biram izmedju "neka ide sve u materinu" i "neka ide sve u pivsku flašu", izabraću ovo prvo, pivo ne volim!

  17. 17. 02. 2011. 17:19

    @AnaM, i ja.

  18. 17. 02. 2011. 17:20
    anam

    i???
    nalaziš li ga??:))

  19. 17. 02. 2011. 17:23

    @AnaM, nigde, a ti? :))))

  20. 17. 02. 2011. 18:52

    Roksana divno!Hvala ti.

  21. 17. 02. 2011. 19:25

    slabo poznajem Jesenjina,sto mi je zao,ali potrudicu se da pronadjem nesto u biblioteci.Pozdrav,roksana!

  22. 17. 02. 2011. 19:33

    Nemam snage ya pesmu ni suye
    Kad naižu čemerni trenutci,
    Seta neka dušu mi obuze,
    Samo počnu da naviru zvuci.
    (1910-1912)

  23. 17. 02. 2011. 19:41
    roksana

    @tanjana, hvala tebi!

  24. 17. 02. 2011. 19:42

    gastro,lepi stihovi

  25. 17. 02. 2011. 19:42
    roksana

    @goldeneye, ako dosad nisi, onda pod hitno moraš!
    Ne možeš odrasti bez njega! Pozdrav.

  26. 17. 02. 2011. 19:44
    roksana

    @gasstrocity, izvanredno. Kako si se samo setio!?
    Obradovao si me!

  27. 17. 02. 2011. 20:11

    Moj omiljeni, hvala ti.

  28. 17. 02. 2011. 20:26
    roksana

    @nena, hvala ti, mislim da je malo onih zaljubljenika u poeziju kojima on nije omiljeni, pozdrav.

  29. 17. 02. 2011. 20:43
    persefona

    proba : )

    PS ovo bi trebao biti link na jednu Jesenjinovu pesmu. Ako je proba uspela, ok! Ako ne, onda... nista: )

    PS1 Nisam ti se zahvalila sto ssi prosetala nisejskim ppoljima... Hvala!

  30. 17. 02. 2011. 20:52
    roksana

    @persefona, LINK RADI, hvala!!! Šetnja nisejskim poljima je bila prijatna. Pogotovo što sam sigurna da me Had neće ugrabiti! :))) Veliki pozdrav.

  31. 17. 02. 2011. 21:03
    persefona

    @roksana

    sta da ti recem za hada... hmhmh... zima je, a ja sam tu:)))

  32. 17. 02. 2011. 21:05
    roksana

    @persefona, vidim, al' mudro ćutim. Bolje i da ne pitam! Ako ništa, bar je Demetra srećna!

  33. 17. 02. 2011. 21:06

    "...Zato se mucim, sto ne shvatam kuda nas nose sudbe tokovi..." volim Jesenjina,svaka cast na tekstu.Moj prvi susret sa njegovim delom bila je Pesma o kerusi,jos u osnovnoj skoli.Pozdrav :)

  34. 17. 02. 2011. 21:11
    persefona

    @roksana

    Majka... k'o majka:)))

  35. 17. 02. 2011. 21:16
    roksana

    @shinesun, daaaaa! Prva njegova koju pamtimo! Onako tužna i teška. Ostao dosledan sebi. Hvala ti. Veli pozdrav.

  36. 17. 02. 2011. 21:17
    roksana

    @persefona, sve su majke iste i sve su boginje! Dobro ti nama došla i ostala ovde i na našu radost! Veliki, veliki pozdrav!!!

  37. 17. 02. 2011. 21:36
    suky

    joj, jesenjin... sećam se koliko je teško bilo ostaviti tu knjigu...
    ;)))

  38. 17. 02. 2011. 21:48
    roksana

    @Šuky, jako teško. Ponekad je ponovo uzmem i podsećam se...
    Što bejahu to lepa vremena!

  39. 01. 06. 2013. 02:17

    Daleko od toga da je Izidora bila njegova jedina, a jos manje najveca ljubav. Prva njegova ljubav je bila Ruskinja, Ana S., koja je, nazalost volela drugog (o tome u pesmi "haljina bela" i "pasji sin"). Pored svih brakova i avantura, za svaku zenu se vezao na razlicite nacine, a opet toliko njemu svojstvene (svaka je predstavljala delic slagalice, a celinom se dobijala upravo slika njegova i njegove licnosti). Ali definitivno mogu da kazem da je njegova najveca ljubav, po svemu sudeci, bila i ostala Zinaida, majka njegovo dvoje dece. Znacila mu je vise od drugih zena u njegovom zivotu.
    A sto se tice same poezije, ljubavna poezija nije (iako je dosta prisutna) ona koja je najprisutnija u njegovim stihovima. Prepoznatljiviji su njegove pesme po nostlgicnosti i melanholiji koja se provlaci konstantno kroz stihove. Upravo zbog toga i jeste 'dostupna' masi, i toliko se cini lepom (i pristupacnom), jer smo svi sebe, makar jedanput u njima spoznali.

Slobodno prokomentarišite članak

Dodaj komentar





Zapamti me