Domaći by Unajedina: Čežnja u meni neki inat budi

Polako se penjem skalinama (stepenice), dolazim do vrha i posmatram Trg. Ljudi, golubovi, ljudi... Masa mladog sveta, razdraganog, skoro raspevanog, hita u susret suncu, svako sa svojim snovima, nadama i čežnjom. Gledam, a ne vidim, slušam, a ne čujem. Bože dragi, gde li sam ja to!?

Gde su prohujale sve te godine, kada sam ovde bila poslednji put? Sve isto, a ništa isto nije. Sve poznato, a kao da ga vidim prvi put. Prodavac srebra i sedefnog nakita. Kupujem mindjuše i kačim ih kao zrele trešnje da kačim. Crvene, upadljive, neka se vijore oko mog vrata, neka ga dotiču i miluju. Hladan je to dodir. Skidam ih. 

Presvlačim se u iznajmljenoj sobici, klima ne radi. Nikad ne radi, nije ni onda. Kupim peškir i losion, čeka me plaža. Čeka me moje more, pesak, sunce, azurne kapljice. One će me milovati, kliziće niz moju kožu, kroz moje prste. Biću riba, biću sirena, biću delfin. Stopiću se sa penom i neću misliti na tebe. Pesak je vreo, prlji mi laktove, skupljam se na peškiru. Bože dragi, šta ja tražim tu!?

Razigrana dečurlija, tako nevina, tako slatka, njihova igra, slobodna, nesputana... Smeta mi. Koji sam ja monstrum!? Tišina, treba mi tišina. Neki mir, do djavola i mir. Nikad ga ne nalazim, nema mira za mene. Uvek je tu nešto ono. Ono što vrišti, što podseća, kopa, rovari, boli...
Ono što tvoj miris nosi kao teret i spusti ga uvek, baš pred moja vrata. Mrzim to.

Mrzim sećanja, mrzim more, sunce i morsku penu. Mrzim da živim bez tebe i mrzim sebe što sam nesposobna i slaba. Najviše mrzim sebe.

Pesak je vreo! Ustajem, odlazim u more, ono me željno očekuje. Dodiruje, miluje, ulazim polako i onda se bacam. Obavija me slana pena, kapi radosti, vodena muzika. Ja plivam, ja plivam. Ja sam delfin i sirena. Ja sam žena, prelepa žena. Ja umem da volim! Umem, čuješ li! Umem da volim. I ja ću voleti ponovo!

Čežnja u meni neki inat budi i ja plivam radosna, rasterećena. Uživam u svakom zagrljaju morskog vala, u svakom zamahu, u svakoj morskoj suzi. One će isprati svu tugu, moju ogorčenost i jarost. Biću svetla i čista, biću slobodna! Slobodna! Voleću ponovo, znam! 

priroda 


Komentari:


  1. 20. 03. 2011. 18:31

    Lepo. Izgleda da ovi domaći zadaci baš uzimaju maha. Pozz.

  2. 20. 03. 2011. 18:35
    sanjarenja56

    Mala moja, spisateljica u tebi je predugo spavala...razmahuje se opasno!

  3. 20. 03. 2011. 18:37
    hyperblogger

    jos jedan biser u nizu. veoma lepo.

  4. 20. 03. 2011. 18:39

    Ovo što ti pišeš
    zove se literatura
    mnogo mi se dopada
    nastavi tim tokom
    samo pokušaj da skratiš priču za pola. U modi je kratka priča do 10 redova.

  5. 20. 03. 2011. 18:39
    anam

    Prepliću se reči, plivaju, miluju, zadivljuju...

  6. 20. 03. 2011. 18:39
    anam

    Prepliću se reči, plivaju, miluju, zadivljuju...

  7. 20. 03. 2011. 18:52
    roksana

    @Janakis, ja sam uvek svoje zadatke obavljala na vreme. Ovi mi, pride, donose i radost! Nešto kao mali poklon za učitelja/učiteljicu, koji mi zadatak zadaje.

  8. 20. 03. 2011. 18:55
    roksana

    @sanjarenja56, moja lepa, ovo je bilo zadovoljstvo. Trudila sam se, a znam nekako i da sam uspela, da svima vama koji ste mi zadatak dodelili podarim upravo ono što biste želeli da pročitate. Iako još nema mandraka i une, ja čvrsto verujem u to!
    Hvala ti na svim komplimentima!

  9. 20. 03. 2011. 18:56
    roksana

    @hyperblogger, hvala draga, biće lepa niska na kraju. Nadam se!

  10. 20. 03. 2011. 18:57

    Ovaj mi se post tvoj najviše dopao!

  11. 20. 03. 2011. 18:59
    roksana

    @mian, zahvaljujem se na tako velikom komplimentu. Do sada si već shvatio da je u ovo utkan deo moje, ali i deo duše onih koji su zadali zadatak.
    Moda!? Pokušaću! Ali ja sam osoba koja modu prilagodjava sebi. To je problem!
    Hvala ti, veliki pozdrav!

  12. 20. 03. 2011. 19:02
    roksana

    @Anam, sada ćeš da umreš od smeha! Čitam tvoj komentar i setim se "Maratonaca" i Seke Sabljić. Kupačica je kupačica!
    Hvala ti, draga moja!

  13. 20. 03. 2011. 19:04
    roksana

    @tanjana, hvala ti draga. Iskreno, dok sam čitala ovaj post, da ispravim eventualne greške, malo me podsetio na tvoj stil pisanja. Nisam želela da te plagiram, časna reč!

  14. 20. 03. 2011. 19:08
    anam

    Evo stidim se...
    ne smem da pogledam ni levo ni desno,
    samo u zemlju kao seoska mlada....
    nisam gledala taj film

  15. 20. 03. 2011. 19:13
    roksana

    @AnaM, nisi gledala "Maratonci trče počasni krug"??? Ako nisi, onda se stvarno stidi i idi u ćošak i za kaznu ispeglaj nešto!
    Joooooj, ja to gledala sto puta i opet bih i stalno koristim neke rečenice iz tog filma. Ma moraš ga pogledati, molim teeeeeeeeeeee!!!

  16. 20. 03. 2011. 19:15

    Roksana mene je puno podsetio zato mi se najviše i dopao.Znam da nisi htela,odličan je.ljubim te

  17. 20. 03. 2011. 19:16
    anam

    Pegtlanje ili Maratonci??? Strašan izbor...idem u ćošak za kaznu:))...a ne moram da peglam???

  18. 20. 03. 2011. 19:29
    roksana

    @tanjana, odmah sam pogodila!
    :)))))
    Zaista je slučajnost! Hehehe!

  19. 20. 03. 2011. 19:31
    roksana

    @AnaM, peglaj, peglaj, neće ti škoditi!
    Hahaha!!! Sad' se setih "Varljivog leta '68."
    Nemoj samo da mi kažeš da ni to nisi gledala!
    Vidim ja da je meni nedostajao tvoj humor!

  20. 20. 03. 2011. 19:54
    anam

    Definitivno se ne slažem da je leto varljivo:))
    Nije i tačka...
    Šalim se, gledala sam:))

  21. 20. 03. 2011. 19:59
    unajedina

    Draga moja,besna sam sad kad shvatim sta si ti u sebi uspavala dok si se borila za zivot u ovim ludim vremenima.
    Kalimero moj dragi,odusevljava me dubina tvojih misli,i talenat za koji se nadam da ce tek sada dobiti krila da se razmase.Nikada vise nemoj da se odrices svojih krila.
    Bices slobodna.
    Srecna.
    I itekako ces voleti ponovo.
    Ljubim te

  22. 20. 03. 2011. 20:06
    roksana

    @AnaM, pa i nije, u pravu si!
    :))))
    Vrati se na blog i piši za nas. Vrrrraaaaaaaaaaaaaatiii seeeeeeeeeeeeee!!!

  23. 20. 03. 2011. 20:08
    roksana

    @unajedina, ma kakvi bolesna, ovo je za tebe! Za tvoju lepotu, za tvoju snagu, za tvoju borbu. Nadam se da sam potrefila! Svet je dred tobom. Ako ti se više dopada: svet je pred nama!
    Ljubim milu!

  24. 20. 03. 2011. 20:25
    mesecina

    Zene su mnogo jace nego sto misle. Kada shvate koliko mogu, nista im vise ne staje na put.
    :*

  25. 20. 03. 2011. 20:36
    behappy

    Ja... sam ostala bez daha. I sada te molim: Saberi ovo u knjigu. Zelim da zasija na mojoj polici!
    :*

  26. 20. 03. 2011. 20:49

    i ja sam prestao da volim more i veselje i radost i tudju srecu, mrzim sebe jer sam vlastitu izgubio i ceznja za njom ubija

  27. 20. 03. 2011. 21:03

    "Mrzim da živim bez tebe i mrzim sebe što sam nesposobna i slaba. Najviše mrzim sebe. "
    Sjajno odradjen domaci zadatak ! Kiss !

  28. 20. 03. 2011. 21:11
    roksana

    vmesečina, draga moja, ti znaš. Žene su jake, najjače. Kada posrnu, ne padaju. Kada padnu, brzo ustanu. U koštac sa životom, bez zazora, samo napred. Takvim nas je Bog stvorio. :****

  29. 20. 03. 2011. 21:12
    roksana

    @behappy, nikad se ne zna, nikad se ne zna. Možda jednom, nadam se. :***

  30. 20. 03. 2011. 21:14
    roksana

    @Gasstro city, tvoj komentar zaslužuje da bude deo ovog posta. koliko emocija u samo jednoj rečenici.
    Hvala ti što si to podelio sa nama, sa mnom.
    Na mom postu stara vodenica tebe čeka domaći zadatak. Pokušaj, molim te! Pozdravče!

  31. 20. 03. 2011. 21:16
    roksana

    @nesanica, draga moja, veliki kisić za tebe. Puno ti hvala.
    Tebe takodje na mom postu stara vodenica čeka domaći. Može? Meni za ljubav?

  32. 21. 03. 2011. 09:48

    Zaključak ti je pozitivan i govori da si jaka i optimistična!

  33. 21. 03. 2011. 09:52
    roksana

    @sanjam, jesam, bar mislim da jesam. Iako optimizam, sam po sebi, nekad nije dovoljan, ja sam optimista!
    Veliko pozdravče!

  34. 21. 03. 2011. 10:41

    Baš kao što sam rekao i anam : Simpatično ali ja mislim da bi meni takvi zadaci bili opterećenje tako da i tebi svaka čast! :D

  35. 21. 03. 2011. 13:00
    roksana

    @filmetric, meni nekako nisu pali teško. Kada imaš zadate reči, sve ide kao podmazano. Hvala ti, puno i veliki pozdrav!!!

Slobodno prokomentarišite članak

Dodaj komentar





Zapamti me