Domaći zadatak Stara vodenica
Bejasmo tek deca ti i ja, sećaš se!? Naše detinjstvo! Tako čisto i belo od gustog, toplog mleka što nam se jutrom sliva niz male bradice i kaplje po pižamicama sa mecama. Zlatno od sunca koje nam greje glavice dok bosonoge trčimo našom cvetnom poljanom. Plavo, kao nebo iznad nas. Šareno kao krilo leptira. Naše detinjstvo, sestrice. Naše milo detinjstvo, da li ga se sećaš, radosti i tugo moja, premila!?
Sećaš li se kada smo sa ujakom na rečicu odlazile, noseći naše male korpicem sa sendvičima i voćem. I po jednom malom čokoladicom. Koliko radosti su nam ti izleti pričinjavali, koliko osmeha izmamili, koliko sada u meni čežnje ima. Koliko čežnje, dovoljno da ispuni univerzum ceo. Dovoljno da boli dok dišem. Dovoljno da....
Naša lopta, ona što smo je iz Nemačke dobile, niko nije imao takvu i svi su hteli da se igraju sa nama. Baš svi. I mi smo je delile, samo malo, a onda bi se sakrile, samo nas dve. Nas dve, a jedna. Jedna. Sećaš li se kada je u reku upala, pa je ujak morao da skače za njom i kada je iz reke vikao: "Ne prilazite obali, ne prilazite obali!" - onako zagrcnut od vode što mu je u usta ulazila, a mi smo se kikotale kao male veštičice.
Sećaš li se, sejo moja, naše stare vodenice i njenog velikog točka. Kako smo satima mogle da gledamo velike lopatice kako prevrću vodu, sedeći ispod stare vrbe, naše vrbe. Sve je bilo samo naše. Kako smo čupkale grančice sa našeg nežnog drveta i venčiće plele, stavljale na glavu i pravile se važne. Male veštice, sada male vile gorske. Eh, sećanje na venčiće, uvek mi izmami osmeh!
Nema više, sestro moja, ni naše vrbe ni naše vodenice. Grom je, kažu mi, udario pre koju godinu. Grom spalio našu lepu, vitku vrbu, a od vodenice ostalo pusto zgarište. Kažu mi još, samo je točak ostao. Samo točak i pusto zgarište. A ni tebe više nema, sejo moja. Ničega nema, tugo moja i neprebolu moj.
Molim sledeće blogere da nastave igru: Behappy, Nesanica, Katy, Pričalica, AnaGram, Gasstro city i Tezej
i napišu svoj domaći zadatak koji će uključiti reči: crveno, odsjaj, oblak, mesec, tren.
Ti si nas sve nadigrala. Neću da se igram s tobom :)), ti zadatak uradiš najbolje!
Najbolje ,slažem se sa sanjarenjima!
Prevazisla si sve zadatke - ali to je zato sto je uzivala sto i jeste poenta igre, da se prepustimo masti i zadatim recima :)))) bravisimo darling roxy :))))
@sanjarenja56, to je veliki kompliment! Baš veliki! Hvala ti.
P.S. Moraš da se igraš sa mnom, kod mene je tvoja lutka. Ako prekineš igru, neću ti je nikad vratiti. Baš neću!
@tanjana, hvala ti, malo sam se potrudila!
@AnaGram, thanks darling any :)))
Ta moja mašta! Nemaš pojma koliko puta mi je snage dala! Nadam se da ćeš i ti uraditi domaći!
ovo nije po zadato zadatku...
ovo je pisano po diktatu duse!
Veliki pozdrav
Stvarno bozanstveno.
Poljubac draga,napisano iz srca.
@stepskivuk, hvala ti vuče. Pisala duša, potpomognuta krilima leptira. Leptir ima lepo ime. Zovu ga mašta!
Svako dobro i veliki pozdrav!
@unajedina, svaka olovka piše srcem. Da srcem ne piše, niko ne bi čitao! Sutra ispunjavam tvoj zadatak, draga moja. Ljubim te do neba i nazad. I tako sto puta!
Što je moralo da se završi tužno...
Vraćam ti loptu, treba da bude kod tebe!
Ako je u pitanju moja lutka, sve ću učiniti...dobro, igraću se s tobom!
Igra koju je započela AnaGram iznedrila je odlične radove, raspisali su se i oni koji nemaju taj običaj i pokazali da umeju, mogu. Ova nedelja ispade lep praznik bloga. Praznik domaćeg zadatka.
@sanjam, zadrži je još malo, sada kada znaš koliko mi znači, znam da ćeš je dobro čuvati.
Nemaju sve priče srećan kraj. I sam to znaš, ali i to je sastavni deo života. U svakom slučaju, bar nije istinita. Samo moja mašta. Nemam sestru. Iako bih volela da je imam. Priča je odraz tog nemanja. :)))
@sanjarenja56, znala sam da će bezočna ucena upaliti! :)))
Volim zadate teme. Teraju me na razmišljanje i vraćaju moje sive poluodumrle ćelijice u funkciju. Iako nisam očekivala toliko domaćeg, nije fer!!! :)))
Una mi je zadala novi zadatak, biće sutra. Već je napisan. Videćeš, nova, još nevidjena, Roxana. Možda je trebalo da budem pisac!?
Tvoje su priče ŽIVE!!!
@mesečina, hvala ti, mila moja. Verovatno zbog toga što su pisane baš za onog ko ih je i inicirao. Moja ječerašnja pesma za sanjarenja56, ovo danas za našeg mandraka, sutra će biti za unujedinu. Onako, za njih, kako ja mislim da bi im se dopalo. Ljubim te, draga moja devojčice.
Da, trebalo je da budeš pisac!
......._.;_'.-._
......{`--..-.'_,}
.....{;..,__..-'/}
.....{..'-`._;.-';
......`'--.._..-'
.........,--..,-"-.
........`-..(..'-...
................;---,/
...........,-""-;
........../..-'.)..
.........,---'`..
.................|
.................*
..................
*¨)
¸.•*¸.•*´¨)¸.•*¨¨)
(¸¸.•´ (¸¸.•*
Rekla sam ti već da znam gde ćeš čitati svoje radove...uskoro!
@sanjarenja56, hvala ti za slatke sličice i divne reči! Neka bude! Ako je sudjeno!Cmokić.
predivno, sta drugo reci. :)
@hyperblogger, draga moja baš te dugo nije bilo! Nedostajala si mi! Da sam znala da si tu i ti bi dobila zadatak! Hvala ti puno, pozdravče!
Cak iako se ne moze porediti, podsecaju me tvoja pisanja na moja.
Mozda, kada ostarim, dobijem i ja tu car.
Sa slicnim perom ja osvajam olimpijade :))
Idem da pisem, necu da divanim toliko.
P.S. Jako si me rastuzila.
:*
@behappy, mi smo mama i ćerka, to je nasledno! :)))))
Naravno da osvajaš, nagrade su tek pred tobom! Samo piši! :*****
Стоматология в Москве
https://americandental.ru/
Нам доверяют многие.Комплексный подход. Гарантия качества. Быстрое лечение. Услуги: Правильный прикус, Отбеливание, Восстановление зубов.
americandental.ru