SOS

  Ja sam osoba u slobodnom padu! Skačem bez padobrana, letim bez krila. Ko zna dokle ću stići!? Za mene granica nema. Slobodan pad! Možete li to da zamislite!?

 Moje poimanje stvarnosti danas se svelo na nultu tačku. Ignorišem znakove i upozorenja. Izbegavam zvučne signale i svetlosne opomene. Tri puta kratko, tri puta dugačko, pa opet tri puta kratko. Ili je možda obrnuto!? Ma, koga je još briga za to. Straha nema, pomoć ionako neće stići. Slobodan pad u oborenu osmicu donosi rasterećenje. Glava prazna, srce puno. Euforija!

 Danas me nemojte držati za reč, danas sam bezočna lažljivica i lagaću vas do besvesti. Tako mi se hoće. I može. Ja sam u slobodnom padu. Negde ću pasti, na neko lepo mestu. Tu ću spustiti glavu i odahnuti. I ćutati, jer i laži imaju svoj kraj. Jedino sebe ne mogu da lažem. Ja sam u slobodnom padu. 

 Hoću da u oku zadržim sve nestvarne slike vasione. Zvezde i planete, njihove satelite. Mračne pratioce koji, nekim čudom, odbijaju svetlost, stvarajući zlokobne senke sopstvenim postojanjem. Mesec je opet bacio senku na moju poljanu i ona se pretvorila u bočicu mastila. Tim mastilom ću ispisati najtužnije stihove. Ali neću plakati. Smejaću se.

 Bulke su se zacrvenele u suludom stidu, sramno su povile glavice i šapuću tiho o izgubljenim dušama. Plavi makovi čekaju da ih zarežem, da svoj dah prospu po meni. U haljini sa krupnim cvetovima, stvorenoj za ples, poleteću. Slobodan pad! Kada ploviš bez jedra i nemaš pojma kuda ide tvoj brod. I nije te briga. I nije ti važno!

 U očima se ogleda sjaj dijamantskih zvezda, ja padam ka njima. Dijamanti su moje oči i sem njihovog sjaja, ništa više ne vidim. I ne čujem. Samo pulsirajuća tišina. Tišina drobi. Tišina ubija. Nastavljam svoj let i žmurim. Dohvatiću taj zvezdani dijamant.

 Za mene niko ne postoji. Ja sam u slobodnom padu! I ma gde god da padnem, neću se zadržati. Danas ću vas lagati do besvesti. Danas je ceo svet moj. Pod mojim nogama blešti milion svitaca. I ja ću ih stići.

 Ja sam u slobodnom padu! Ali, nije mi važno i nije me strah! 

 

 

 


Komentari:


  1. 19. 11. 2011. 20:13

    Nekako ti se menja raspoloženje kroz post. Je l' taj pad loš ili ipak ima dobrih strana? :)

  2. 19. 11. 2011. 20:23

    @mcdreamy, trudim se da se držim onog: u svakom zlu ima nečeg dobrog!

    Još padam, videćemo! :)

  3. 19. 11. 2011. 20:59

    Leti ka svom zvezdanom dijamantu, i baci svo zlo pod noge, sakupi samo dobro i dobro pamti :)))

  4. 19. 11. 2011. 21:08

    pozdravi mi svice i makove, i ja ću uskoro poleteti:)
    Prijatno!

  5. 19. 11. 2011. 21:09
    anam

    Dodji kod mene na partiju priče, ima da letiš kao lastavica...
    Mani padove, sad će klizavice i hladno vreme... krećemo u tople krajeve;))

  6. 19. 11. 2011. 21:38
    razmisljanka

    Uhvatićeš ti kormilo u svoje ruke pre nego što padneš. :-)

  7. 19. 11. 2011. 21:46

    @merkur, neka svo zlo nestane i neka ostane samo sjajna zora! Blještava i čista! :)))

  8. 19. 11. 2011. 21:46

    @domaćica, letećemo zajedno. Do zvezda!

    Svako dobro!!!

  9. 19. 11. 2011. 21:47

    @anam, i k'o lastavica i k'o bela lala. Hoću! :)))

  10. 19. 11. 2011. 21:48

    @razmišljanka, znam da hoću! Uvek uhvatim. :)))

  11. 19. 11. 2011. 21:49

    Ako, lazi me, i u toj lazi ja poznam da ces jednom biti opet zveda vodilja.Ja zelim da iz tvog oka vidim sjaj bez dijamanata,neka to budu rubini,srece,i ljubavi:) Mala_velika moja damo!

  12. 19. 11. 2011. 21:50

    Ni slobodni pad nije opasan za tebe. Padobran će se otvoriti pre nego dodirneš tlo.

  13. 19. 11. 2011. 22:10

    @lora1, moram opravdati tvoje bezgranično poverenje. Hvala ti što mi veruješ, uvek!

  14. 19. 11. 2011. 22:11

    @sanjarenja56, otvoriće se, jedro će zalepršati, desiće se već nešto. Nešto dobro i nešto lepo! Hoće. Mora!

  15. 19. 11. 2011. 23:06

    Ti si jaka žena. Ne brinem se ja za tebe. :)

  16. 19. 11. 2011. 23:12
    roksana

    @didiland, raduje me što te vidim. :)))

    Znam da ti znaš!

  17. 19. 11. 2011. 23:44

    Nikako da uhvatim vremena da sjednem za računar bar pola sata u komadu, ali kad slučajno naletim na tvoj post nađem toliko vremena da ga pročitam.Pozdrav od mame triju nemirnih i veselih djevojčica, koje mi ukradu sve slobodne trenutke :)) I naravno, ne bih svraćala ovdje da mi se ne dopada kako pišeš!

  18. 19. 11. 2011. 23:47
    muckos

    Roksi, poljubac :*

  19. 20. 11. 2011. 00:00

    @dalia, uzvraća pozdrav mama jedne devojčice i jednog momčića. Polaskana sam zaista tvojim komplimentima. Hvala ti od srca. Ti si svakako zaslužna što ću pisati i dalje.

  20. 20. 11. 2011. 00:00

    @mućkoš, poljubac i tebi draga!

  21. 24. 09. 2012. 01:18

    Oprosti sto se nisam ranije javio!
    Letim i padam na isti nacin i mesto. Odavno!
    Ne zurim, pa mislim da nisam zakasnio na tvoj SOS.
    Moje iskustvo je takvo, da nema razloga za strah. Poziv shvacam kao cistu estetiku...!
    Jesmo li familija ili tek treba da se upoznamo??

Slobodno prokomentarišite članak

Dodaj komentar





Zapamti me