Večnost
U večnost bih sa tobom!
Do kraja vremena!
Da ležem i budim se
na postelji od oblaka,
pod svetlošću svitaca,
mirisom tvojim okupana.
U večnost bih sa tobom!
Do dalekih zvezda i dalje!
Tvoj glas, muzika da bude,
tvoje ruke, odeća jedina.
Tvoje snove, da odsanjam i ja.
U večnost bih sa tobom!
Do ništavila, ako treba!
Tvojim očima da gledam,
sunce što se budi.
Da u očima tvojim, nestanem!
U večnost bih sa tobom!
Tamo gde još cvetaju limuni.
Tvojim prstima da osećam
toplinu peska i mora.
Da zaboravim, drugi ljudi da postoje.
U večnost bih sa tobom!
Tvojim srcem da kucam,
tvojim dahom da dišem.
U tebe da se pretvorim
Jedno da budemo!
U večnost bih sa tobom,
do kraja vremena.
Samo, ako me želiš!
Sanjam
Sanjam, došao si u naše živote, poklonivši nam jednu veliku dušu i otvorivši nam svoje srce, srce sanjara-lutalice!
A mi smo u čudu ostali, ne verujući da neko može tako bezuslovno, tako iskreno, tako mnogo da voli!
Njen lik, njen odraz, njeno sve je u tebi i ti to tako lako u pero pretačeš, kao kapi mladog vina, opijen njenom lepotom!
Ako ikada ona ovo pročita, spoznaće sve tajne, sve želje i sve snove koje, na tebi svojstven način, čuvaš za nju!
Mrak, tama i zaborav, nikada neće izbrisati njeno ime u tvom srcu i tvojim mislima, a sa tobom i mi ćemo je pamtiti!
S kao suza, kao surovost, kao strast, kao srna, kao sreća. S kao nezaboravljena i voljena zauvek!
Od mene za Sanjam i "S" i ostvarenje snova!
Sanjarenje
na igru, radost i sreću ništa više ne liči.
Mesec se šeretski smeši i sanjari o zvezdama,
Potreba i želja, iznedriće noćas, možda
Tebe, čoveka, kakav si obećao da ćeš biti,
I možda noćas, bar na tren, u sutonu plavom,
sretnemo se ponovo Mi, sada veliki ljudi.

Poniranje u bezdan
zablude i laži i ti je kačiš
Da je nosim, kao osudjenik
Do gubilišta.
Ti gaziš moje želje,
kao zrele kupine
i gasiš oganj življenja u meni.
Osudjuješ me, besramno
nesposobna i sasvim nemoćna,
Zatvorena u ludilu tvojih strahova
Mene nema.
