Pahulja
Noćas mi srce, usamljeno, bdi,
što sanjah još od kad bejah dete.
na prozor meni, noćas je pala.
ta sjajna, bela zvezdica mala!
Zvezdice sjajne, padajte tiho,
rasterajte noćas ovu tamu.
Vaš let će, možda, onako potiho,
A kada jutro osvane sneno i belo,
krenuti dalje, čilo i lako!
K'o pahulja bela, što na dlan sleti,
i na dlanu, u trenu se u vodu pretoči,
Zato ne čekaj, već u život kroči!



