Grlica

mesečeva vila

Zašto si grlice moja mila,
Pokrila oči šarenim zarom?
Razmahni grlice ljupka svoja krila,
Doleti do mene sa strasnim žarom!

Znaj, da tvoj ću biti,
Od sad, pa do veka,
Sa izvora ljubavi mi ćemo piti.
I biti jači od svakog čoveka.

Skini koprenu, zbaci taj veo!
 Od čelika jača, ljubav je moja.
Tebi se predajem u naručje ceo,
Sva snaga moja nek' bude tvoja.

Pogled pod velom, pogled slepi,
Razori moje srce celo.
Pokaži mi, grlice, svoj lik lepi,
Oči zanosne, ponosno čelo!
 
I čudo se desi, čudo zacelo!
Zapanjen ostah pred lepotom tvojom.
 Kad zbacila sa sebe si svoje odelo,
Znadoh da ne smem nazvati te svojom! 
 
Tvoj krik je, grlice, odjeknuo jasno!
U srce mi kandže zari duboko.
I tada shvatih, ali kasno,
Ti nisi grlica, ti si soko! 
 
mesečeva vila

 

Grlica u interpretaciji naše Lune, nežnošću oslikana!
Luna71, hvala ti! 
 

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...


Kolumnista

Eto, upravo ovih dana sam odlučila čime ću se ubuduće baviti. Biću kolumnista! Jeee!!! Već vidim sebe kao Keri Bredšo na nekom novosadskom busu, možda trojci, čini mi se da ona ima najdužu relaciju, a prolazi i kroz centar! A ako Bog da, eto mene i na beogradskom trolejbusu! Ura! Za promenu, neću imati haljinu kao Keri, ne zato što mi takva haljina ne bi dobro stajala, već isključivo zbog toga što meni liči na krpu za prašinu. Bljak!

Slaću svoje kolumne svim dnevnim novinama, revijama, magazinima, ma slaću ih svim novinama kojih se setim. Valjda će bar jedan urednik prepoznati genijalni talenat koji čuči u meni i samo čeka svetlost dana i trenutak kada će milioni moći da uživaju i njemu! Ma da! A kada sve podigne buku i silnu prašinu, imaću i ja neko nedeljno popodne na TV Pinku, ili bar poneko veče na Prvoj. Ni manje, ni više!

Zvezda u usponu, eto tako ću da razmišljam o sebi. Kažu, ako su ti misli pozitivne, biće i sve ostalo. 'Ajd' da vidim! Pa šta mi Bog da! Imam samo jedan mali, malecki problemčić. Nebitan, tako reći. Pojma nemam o čemu da pišem, bar za sad. Šta god mi padne na pamet, već je isforsirano, otrcano, staro i bez veze. Fuj!

Neko mi je savetovao da pišem o seksu, po onom starom: hleba i igara. Ma kakvi, to ne dolazi u obzir. Ovom napaćenom narodu seks je već čim otvori novčanik. Od silnog seksa suze im naviru na oči. Politika? Ne, to je isto kao kada bih pisala o seksu. I to o sado-mazo varijanti. Naši domini i domine ne silaze sa tv ekrana, serviraju nam razne varijante ovog ili onog. Politika je droca kakvu ni na jednom ćošku nećete videti. Ogavno!

Izveštaji sa tržnice, supermarketa, specijalizovanih prodavnica, butika...?  Za tako nešto i meni bi trebao debeo buđelar, a moji odlasci na kvantaš jednom mesečno ne bi nikom bili interesantni. Ista stvar je i sa kafićima, restoranima i barovima. Pozorište, balet, bioskop? Tja, ma koliko da se trudim da dobijem neku nagradnu ulaznicu, obično se javim prekasno. Prokleta, stara telefonska centrala! 

Uzevši sve u obzir, nalazim se u dubokom... sosu. Ljudi, pomagajte, k'o Boga vas molim. Šaljite savete, brzom poštom, a može i preko nekih dnevnih novina, ako imate svoju kolumnu. Ja ću očas sve lepo da prepišem, a svaki vaš savet biće prihvaćen sa zahvalnošću. A kada se proslavim, ne sumnjajte u to da ću vas brzo zaboraviti! Eh!

 

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...


U ime ljubavi i radosti

mesečeva vila

Znam da će vam svi želeti sreću, ljubav i radost. Ja ću dodati još samo jednu sitnicu. U Novoj godini želim vam pameti i zdravog razuma. Da prepoznate prijatelja u neprijatelju, a zlotvora u prijatelju. Da na raskrsnici izbegnete stranputicu i ćorsokak. Da razlikujete ljubav od zaljubljenosti. Da spoticanje i pad ne shvatite kao konačnu tragediju, već samo kao jednu novu, naučenu lekciju.

Želim vam pameti da ne zatvarate oči pred nedaćama, već da ih savladate sopstvenom snagom. Da se izborite sa starim avetima i uvek budete spremni na nove. Da unapred shvatite odakle će stići udarac i da ga izbegnete mudro.

Ono što je ostalo iza nas oformilo nas je, kao ljude. Ono što je ispred nas, neka bude, Božanski nadahnuta nadogradnja. Budite uvek raspoloženi da učite, svaki novi dan donosi nove spoznaje. Prepoznajte ih i zapamtite.

Volite umom, a ne očima. Dotaknite dušom, a ne rukama. Bićete ispunjeniji, i biće vam istom merom vraćeno. Koračajte smelo, uzdignuta čela i sa osmehom. Vaš osmeh nekom će doneti radost, samim tim i vi ćete biti srećniji.


 ŽIVELI!!!



 

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...


Kič i korica hleba našeg nasušnog

Samo nemojte kupovati suvenire, govorila sam svojoj deci svaki put kada su odlazili na izlet ili ekskurziju. Obojene gipsane crkve, manastiri, figurice, cveće od kukuruzovine, vaze i vazice samo skupljaju prašinu po kući i prave problem. Uz to, uglavnom je reč o kiču.


Danas, dok prolazim izmedju štandova na novosadskoj manifestaciji "Novi Sad srcem", razgledajući izložene predmete, ne mogu a da se ne zapitam šta je kič, u stvari.

Iza tezgi gledaju me oči umornih sredovečnih ljudi koji će u narednim godinama, ostavši bez posla, čekati penziju i svake godine će ta penzija biti sve dalja i dalja. Vedre i vesele okice mladih, diplomiranih ekonomista, inžinjera, agronoma, tehnologa koji će na redovan posao čekati deceniju i više. Stare ili mlade oči, omedjene borama, cakle se u nadi da će danas prodati trud svojih ruku. Oni stariji setili su se svojih zaboravljenih talenata, oni mladji vredno uče tkanje, šivenje, vez, slikaju...

Kako li sam ikad mogla omalovažiti njihov trud, njihovu muku, rad koji je uložen, ljubav koja je utkana u svaki uradjeni predmet. Mašnice, nakit od žice, keramika, mindjuše od kože, ulje na platnu, krpare, pletene rukavice, vezeni stoljnak...

Čekajući neka bolja vremena, snašli su se ovi ljudi i na krajnje pošten način na svom stolu poslužili svom detetu hleb i so. I imaju više, mnogo više nego što će mnogi ikad imati. Imaju sebe, svoj talenat, svoje poštenje i dostojanstvo. Oni će vas uvek gledati u oči, oni će vam se uvek nasmešiti, pozdraviti i zaželeti sve najbolje, iskreno i od srca.

Dok razgledam izložene predmete, mislim na koricu hleba i na to da nije, niti može biti kič nijedna, vrednom rukom čoveka, uradjena sitnica. Trebalo mi je dugo, zaista dugo da shvatim.

I kupujem krparu, tapiseriju i sliku. Neka!

 

 

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...


Prvi rodjus!!!

Hej, dragi moji Blogogradjani!!! Ovom blogu je danas prvi rođendan. Vreme je da napravim malu retrospektivicu onog što se za tih godinu dana dešavalo. Dakle: najveći krivac za postojanje Razuma i osećajnosti je naša sanjarenja56. Ona me naterala da pišem, majke mi mile! Pa tako, ako nekad niste nečim bili zadovoljni, krivite nju, a ne mene, ja sam u svemu ovom potpuno nedužna!


Moj avatar je jedna kraljevska, bengalska tigrica, verovatno zbog toga što se i sama osećam tigrasto, eto! Nik Roksana je nastao tako što... E, pa sad da me Bog ubije nemam pojma kako. To mi se ime čak i ne svidja, ali zvuči moćno. U svakom slučaju bila je kraljica najvećeg kralja koji je ikad hodao ovom planetom, pa se onda i ja osećam kraljevski. PPppP!!!


Evo, baš ovako! Slatko, zar ne!?

Puno toga se izdešavalo, dosta toga sam napisala i podelila neke svoje radosti i tuge sa vama. Bili ste uvek tu za mene i zato vam svima hvala od srca! Družimo se i dalje drage moje komšije, daće nam B(l)og!

A sada vas sve pozivam na malu zakusku i žurkicu. Zaslužili smo, ovako pred kraj godine, malo odmora i malo više zabave!


Sanjarenja56, molim, otvori ples!


Bal može da počne! Glamurozno, kakvi i jesmo!



Sokići za vozače!

jagode i cokolada
Sladoled za sladokusce!


slike i pokloni za rodjendan
Malo šampanjca za one sa rafiniranim ukusom!


Rođendanska torta i voće za sve!

jagode i cokolada
Ovo bih najradije zadržala za sebe, ako nemate ništa protiv!


Ovo je zvanična pozivnica, pridružite se!!! I uživajte!

 

 

 

 

 

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...


«Prethodni   1 2 3 ... 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 ... 44 45 46  Sledeći»